VAŠARSKI MAĐIONIČAR

======================================
Jelena Lengold
"Arhipelag", Beograd, 2008.

======================================

Vašarski mađioničar        Šta uraditi kada otkrijete da je neko napisao vašu priču pre vas? Meni se to već dešavalo: jednom sa Vasom Pavkovićem, više puta sa Mihajlom Pantićem, a kada je u pitanju Jelena Lengold - radi se o gotovo čitavoj knjizi!
        Volim priču-unutar-priče, volim da ih pišem i da ih čitam. U knjizi "Vašarski mađioničar" - u okviru priče "To sam mogla biti ja" - Jelena Lengold ima priču o Viktoru. Izbor upravo te priče za prvu u zbirci jeste dobar izbor zbog same priče, onoga o čemu ona govori - mogućnosti da se bude neko drugi, minutima koji nas dele od drugog sveta, druge dimenzije - ali ja volim da mislim da joj je to mesto najviše dodeljeno zbog prve rečenice:
        "Da sam se rodila samo nekoliko minuta ranije, bila bih Viktor."
        Navratila sam se bar pet puta na tu rečenicu, pre nego što sam prešla na sledeću stranicu. U stvari, ta rečenica jeste čitava priča, jedna od onih najkraćih na svetu.
        Jelena Lengold piše o mačku; ja imam priču o mački. Ona govori iz ženskog lica, ja - iz muškog. A obe se vrtimo oko istog: kućni ljubimac, personifikacija bračnog problema o kojem se ćuti.
        Priča "Vašarski mađioničar" izvukla mi je tepih ispod nogu! Čitajući je, sa svakim redom sam postajala svesnija toga da sam priželjkivala da napišem baš takvu priču. Naklon majstoru koji je tako uspešno primenio spisateljsku hrabrost!
        Kada sam pročitala naslov jedne priče, "Džepovi puni kamenja", ozbiljno sam se štrecnula. Pomislih: ne, ovo je previše! Pa ja sam takođe napisala priču o džepu punom belutaka!!! Doduše, ne govorimo o istom Lengold i ja, ali - i džep je tu, i kamenje je u džepu...
        Zabavlja me da pišem iz muškog lica. U "Vašarskom mađioničaru" Jelene Lengold nekoliko priča je napisano iz kože suprotnog pola. "Nebo", na primer. Majstorski vođeno pripovedanje! Da je u pitanju film, rekla bih: odlična montaža.

Jelena Lengold
Pisanje koje ostavlja bez daha: Jelena Lengold
        "Ofelijo, idi u manastir" - kako je to slobodna, opuštena, raspuštena i duhovita priča ili rasprava, odnosno "ljutit feministički pamflet"! I sama, svaki put kad čujem Nedu, vršim analizu teksta i besnim. Od sada ću pomisliti i na Jelenu Lengold i nasmejati se. Čitajući u istoj priči deo vezan za književni lik po imenu Tamara, nastavila sam da se smejem, i Mihajlu Pantiću i sebi. Dobro se sećam te Pantićeve priče - dugo sam je vrtela u glavi posle čitanja, vodeći neme rasprave sa njenim sačiniteljem. Ali, eto, Jelena je to i zapisala i objavila :)
        Zbog jednog od motiva oko kog je spletena priča "Snikers", godinama maštam o nekakvom mikročipu ili bilo kakvom uređaju koji bi, ubačen u glavu, beležio ideje za priče koje se pojave u nedoba.
        I tako dalje.
        Ako u knjizi "Vašarski mađioničar" uopšte postoji nešto o čemu do sada nisam pisala ili nisam razmišljala, onda je to Jelena Lengold napisala u obliku mojih budućih misli.
        Dugo sam tražila, u savremenoj srpskoj književnosti, spisateljicu čije bi me pisanje ostavilo bez daha. Na kraju sam je našla - u Jeleni Lengold. I sada, tako ostavljena bez daha, čitam dalje: "Lift", pa "Baltimor".